Cokolada za Kemu

U selu Bakije,  kraj Gorazda posjetili smo jednu porodicu na koju su nam iz vise izvora skretali paznju i onda  tuzno i saosjecajno odmahivali glavama.           Hanka Hadzic, majka troje retardirane djece,  evo vec trecu deceniju sama sa svojim davno penzionisanim muzem, odoljeva iskusenjima i bori se dan za danom.                                                                                                  Hanka radi od izlaska do zalaska sunca, kako na njivi tako i u kuci.  Krhka i mrsava odolijeva vremenu i kako rece: nema kad da sama bude bolesna.  Sa njom zivi jos i unuka, koju je nakon razvoda retardirane kcerke sa njezinim muzem, Hanka preuzela,  jer se o djetetu nije vise niko brinuo.  Jedan od sinova moze malo pomoci na njivi, obavljajuci lakse radove,  dok njen drugi sin  Kemo,  treba brigu 24 sahata dnevno. 

Kemo Hadzic je tesko retardiran i nije u stanju voditi brigu o sebi. Ljekari su jos davno u Keminom ranom djetinjstvu,  potvrdili jos jedan neizljeciv slucaj u Hankinom potomstvu i vratili Kemu u Bakije.  Evo vec trecu deceniju Kemo zivi u maloj Kolibi pokraj kuce i nerijetko mora biti zakljucan i ostavljen sam,  dok  Hanka radi na njivi.  Odnekud mora da se zaradi komad hljeba za toliko djece.

Kemo nije nikada mogao nista u zivotu da nauci,  pa cak ni da govori. Ponekada zaplace.  Hanka nam je  ispricala da je jako tesko obrijati i osisati Kemu,  ali eto da se ona kroz zivot navikla i da se snalazi. Jedino sto Kemo zna reci je "Kemo, cokolada"  Jer cokolada je nesto sto on najvise voli i cemu se najvise obraduje. Nista mu neznaci toliko koliko cokolada i to smo vidjeli u njegovim ocima, kada smo mu je dali.  Nije imao vremena da je otpakuje, vec je jeo i papir. Hanka nam je rekla da je zahvalna Bogu sto je Kemo i uprkos svemu ipak rijetko bolestan.

Nikada niko nije dosao da obidje Kemu niti da na bilo koji nacin pomogne Hanku,  kako u bivsoj Jugoslaviji,  tako ni kroz rat i poslije njega. Nikakvog doplatka ili pomoci, rijeci utjehe... Niti jedne "Cokolade za Kemu".  "A zivjeti se mora" rece nam ova zena heroj.

Dok smo gledali kako majka hrani svoga sina, pokusali smo joj rijecima utjehe i pouzdanja u Bozju Milost za iskusenje koje je prati, dati osjecaj da nije sama. Obecali smo joj da cemo opet doci u Augustu i donijeti Kemi dosta cokolada od  njegovih zemljaka iz svijeta,  a Hanki uruciti novcanu pomoc i obezbjediti zimnicu,  ako bude odaziva ovoj humanitarnoj akciji. 

Zelite li podrzati ovu akciju i obradovati Kemu i njegovu majku posaljite vasu sadaku njima. Putem poste na adresu koju cete dobiti ako se javite na:  donacije@sadake.com  ili na nase konto racune. Zelite li mozda i licno odnijeti Kemi cokoladu? Javite se na nas kontakt formular

procitajte izvjestaj